|
Zraka jutarnjeg sunca je pala na jastuk, par otuznih ociju ponovno se probudio i krenuo u novi dan, premda to nikako nije htio. Suza je kliznula niz lice, iako polako ona je pala i izgubila se u masi. Mozda mala beznacajna kap ali dovoljna da pokaze koliko nisam spremna nastaviti dalje, kazu zaledjena u vremenu. Prisjecam se one srece,one zivotne svjetlosti, brzih otkucaja u grudima i drhtaja tijela, prisjecam se tebe. Bili smo jedno, savrsena cijelina.Onaj topli pogled, cvrst zagrljaj pu sigurnosti, neizmjerna ljubav koja me je vodila kroz zivot i iz dana u dan gradila me kao osobu, isticala moje vrline, mjenjala moje mane. Bio si moj vodic kroz tamu zivota. A sada? Sada sam izgubljena. Kolo se okrenulo, moja sreca je nestala, izgubila se u moru ove tuge i boli. Pitam se zasto je tako tesko, jednostavno kao da je nemoguce napraviti taj mali korak dalje, pronaci kraj ovoga tunela. No shvacam da moram dalje. Osjecam da ovo nije obicno jutro, puno suza, ovo je jutro u kojem se po prvi put javlja iskra, iako vrlo nesigurna i krhka ona mi nesto kazuje, polako mi daje tracak nade, nade u bolje sutra. Polako shvacam da o meni ovisi kada cu otvoriti vrata i pustiti svijetlost u moj zivot. Mala je stepenica izmedju istinske srece i najgore tame, ali ja kao covjek mogu ju prijeci i ponovno se izraditi, izgraditi sebe. Odlucno brisem suze sa lica, dizem se iz kreveta i polako ali sigurno krecem dalje, s vjerom da ce se kolo opet okrenuti. |
07.05.2006., nedjelja
01.04.2006., subota
|
If I say I don't miss you I would lie, If I admit I love I would cry... Sadness is in me, long time ago tears stopped me feeling free... why did you break my heart? destroy our every part? just remember, I will forget, every moment, every step... |
20.12.2005., utorak
Imagine...
|
....Imagine there’s no heaven It’s easy if you try No hell below us Above us, only sky Imagine all the people Sharing all the world You may say I’m a dreamer But I’m not the only one.... |
18.12.2005., nedjelja
sjecanja...
|
Suza Suza je potekla klizi niz lice, sjaji u mraku je li kraj blizu...? nije, ona je samo jos jedna u nizu... |
05.12.2005., ponedjeljak
Sve ispocetka...
|
Gledam u mobitel i nevjerujem... Nakon mjesec dana bivsi je poslao poruku... Zove me onako kako me oduvijek zvao... Pita kako sam i sta ima novoga kao da je sve sasvim u redu... Opet je pogodio krivi trenutak... Svaki put kada pomislim kako sam sretna i kako ce to potrajati uvijek me nesto gurne u proslost i vrati nesigurnost u mene... Zasto jednostavno nemogu nastaviti sretno dalje zivjeti...? Uvijek kao da se netko ili nesto namjerno uplete... Samo zelim biti sretna i krenuti dalje, trazim li previse...? |
29.11.2005., utorak
Ljubav kao svjetionik sjaji
|
...Razmisljam gledajuci u zvjezdano nebo... Polako mi suza klizi niz lice, sjaji u mraku, osmijeh je opet na mome licu... Mali dijelovi neba trepere u daljini, obasjavaju ono malo prostora oko sebe... Sada shvacam, ja sam uspjela, pronasla sam svoju svijetlost... Najsjajnija i najtoplija zvijezda upravo je pored mene, bila je nekad samo krhka iskra koja se postepeno rasplamsala u vjecnu ljubav... Svaka tvoja rijec, svaki tvoj pogled otvara mi nova vrata, daje mi zelju za novim udahom i korakom dalje. Sjajis, ti si moj zivot, kad se ugasis, nestat cu i ja. |
24.11.2005., četvrtak
Korak dalje...
|
''Don`t cry because it came to an end. Smile because it happend'' Ne zelim zaboraviti sve ono sto smo prosli, osjecaj tvojih ruku i usana na meni... Ne zelim te ostaviti u mutnom sjecanju... Poseban si i ostani takav... ucini neku drugu curu onoliko sretnom kao sto si ucinio mene... Voli ju kao sto si volio mene... Pruzi joj ono sto si pruzio meni... ...Uciniti cu te prosloscu, ali sve nase lijepe uspomene pustit cu da zive duboko u mome srcu... Alene hvala ti na svakom zaljubljenom pogledu, na svakoj toploj rijeci, hvala ti sto si bio uz mene i pokazao mi sto znaci voljeti... ...a ako me ikada pitaju jesam li imala savrsenog decka, reci cu... jesam...  |
23.11.2005., srijeda
Konacna odluka...
|
Preboljet su, preci cu preko svega... Zelim da samo ostanu lijepe uspomene i posebno mjesto za njega u mome srcu... Puklo je al to neznaci da je kraj.. Oboje moramo dalje... Vidim da je on krenuo, morat cu i ja... Nije lako ali ovaj put sam odlucna... Opet cu cvrsto stati na zemlju i biti sretna, opet cu uzivati u svakome trenutku svoga zivota... nece njega biti, ali naucit cu se... zivot ide dalje... mozda nam se jednoga dana putevi opet sretnu, mozda nas sudbina opet spoji a do tada cijenit cu ono sto imam i katkad se prisjetiti kako nam je lijepo bilo... bez gorcine i mrznje, ipak zelim ga pamtiti kao najboljeg decka... razmisljala sam i shvatila da ga nemogu mrziti zato sto je on krenuo dalje a ja nisam... sada sam u potrazi za srecom, za necime sto ce mi opet vratiti iskren osmijeh na lice... Hvala svim blogerima koji me citaju i komentiraju... |
21.11.2005., ponedjeljak
Memories...
|
Zar meni nemoze krenuti nista na bolje...? Kada napokon skupim snage i odlucim prijeci preko svega opet zadobijem noz u ledja... prije koju minutu dobila sam poruku da si je moj bivsi jucer nasao novu curu... dva tjedna mu je trebalo...? ne znam sto da kazem, piljim u zid i nevjerujem, ono sto smo imali ishlapilo je u trenutku, kako je samo mogao...? Voljela sam ga i jos uvijek ga jedan dio mene voli ali to nezasluzuje... Danas me unistio totalno, suze mi opet polako klize niz lice... Moj Alen, moj najdrazi decko, najveci andjeo na svijetu... |
20.11.2005., nedjelja
Jeste li ikad...
|
... izgubili nekog i osjetili prazninu u sebi...? Jednostavno jedan dio vas nedostaje, nesto nije isto kao prije... ono nesto sto vas je dosad popunjavalo i mamilo vam smijesak na lice sada je nestalo... Vise vam se ne place, vise vam se netuguje, dapace ponovno ste sretni iako ne kao prije ali ta praznina vam nedopusta da zaboravite, iz trenutka u trenutak, dana u dan podsjeca vas da njega vise nema... ..suze radosnice postale su gorki jecaj slomljenog srca... |
16.11.2005., srijeda
zbogom ljubavi
|
...Zadnji oprostaj od pogleda koji me je cinio posebnom, zadnji oprostaj od najljepseg para plavo-zelenih ociju koje su mi pokazale sto znaci biti voljen... zadnje hvala upuceno tebi... Moram dalje, maknuti se s mjesta i uciniti te prosloscu... Uvijek cu te pamtiti kao moju prvu pravu ljubav... Zbogom ljubavi... |
15.11.2005., utorak
Zasto...?
|
...Nakon idealne veze jednostavno nemozes preci preko svega u potpunosti i krenuti dalje... Zasto svakog decka kojeg ugledam usporedjujem s njim i sada mi vise nitko nije dobar jer nema ono nesto sto je on imao...? Decki koje sam prije smatrala gotovo savrsenima sada su cista nula... Nije da jos patim za njim, ali ocito je djelic toga necega jos uvijek u menii nikako da se makne...sada vise nitko nema onakav osmijeh, pogled ili nesto trece, jednom rijecju... nitko nije kao on... |
13.11.2005., nedjelja
Vrijeme nije kljuc...
|
svi govore da vrijeme lijeci sve rane... sada sam se definitivno uvjerila da nije u vremenu kljuc... patnja i bol trajat ce sve do onog trenutka kada sjednes i sam sa sobom porazgovaras, objasnis si neke stvari i cvrsto sama sebi obecas da si spremna pokusati zaboraviti... ovaj put sam krenula takvim razmisljanjem, prije sam bivala takodjer povrijedjena, doduse nikad u ovoj mjeri, ali se nisam znala postaviti prema problemu, no nesto sam naucila iz svega toga i zato sam ovaj put u ovih 5 dana, mozda 5 najtezih dana dosada u mome zivotu dopustila samoj sebi primjeniti sve ono spoznato iz prijasnjih gresaka i reci cu vam iskreno... Bivseg decka sam voljela vise od svega na svijetu, voljela sam ga kao nikog do sad i on je idalje u mome srcu, iako je zaborav djelovao nemoguc malo po malo ja sam pocela zaboravljat, taj proces nije jos u potpunosti gotov, ali mogu reci da sam se daleko odmakla od one tocke ocaja, tuge i depresije... i to na savsim jedan razuman nacin... sada se polako mogu prisjecati nasih trenutaka a da mi suze ne teku licem i da sva drhtim... istinski sam sretna sto sam upoznala takvu divnu osobu koju sam zavoljela u toj mjeri, svjesna sam da je definitivno sve prerano zavrsilo i da nas je mnogo toga jos cekalo ali bitno je da sam se pomirila s tim krajem i da sada polako osjecam da je sve to iza mene... moj smijesak se vraca na lice, uzivam u nekim drugim stvarima i zahvalna sam svima oko sebe sto su mi pomogli, da sam se prepustila vremenu tko zna kada bi bilo gotovo... ali ovaj put sam krenula snazno i puna volje i mogu reci da sam uspjela... Ostala su samo lijepa sjecanja... |
12.11.2005., subota
Bolje...
|
Iskreno tako se osjecam... bolje, doduse idalje me grc stisne u zelucu kada se sjetim bilokojeg zajednickog trenutka ali prolazi, vise nema suza, sada su sama sjecanja i tuga u pogledu... ali ipak postepeno je lakse... definitivno nije jednostavno, jer kada s nekim toliko toga prodjes i kada mu se u tolikoj mjeri prepustis, znas da je sve super, da ga volis vise od svega i on tebe i odjednom ti zabije noz u ledja recenicom: meni se cini da sve nije isto kao prije, neosjecam vise ono... ne znam, to te slomi.. mozda da sam ocekivala ili osjecala da nesto nevalja bi bilo drugacije ali ovako... jednostavno dio mene je bio otkinut, dio mene kojeg sam najvise voljela i zbog kojeg sam prakticki zivjela. sada nisam ljuta na njega, nemogu biti... ljuta sam na sebe, jer sam si dopustila da se zaljubim, po prvi put sam rekla da se necu kocit i upravo se dogodilo ono cega se oduvijek bojim, ostala sam povrijedjena... ali sada treba stisnuti zube i krenuti dalje... ja jesam... polako ali sigurno, i nebih sve to mogla da uz mene nije moj najbolji prijatelj, koji ce me uvijek saslusati, pomoci i uveseliti... uz njega se osjecam fenomenalno i zaista mi je drago sto ga imam.... sve se doima laksim i jednostavnijim... Osjecaji vezani uz mog Alena uvijek ce biti zakopani negdje duboko u mome srcu i nadam se da cu ga se jednoga dana sjecati sa smijeskom na licu jer osobu s toliko motivacije, ambicija i optimizma nikada nisam upoznala... nije sve bilo savrseno ali upravo zato je bilo posebno i slobodno mogu reci da mi je priustio 2 najljepsa mjeseca u zivotu, Alene hvala ti... |
10.11.2005., četvrtak
Dva dana pakla...
|
Mislis da je proslo, mislis da si zaboravila... Navecer samu sebe uvjeravam kako je sve iza mene, ali jutarnje budjenje s nekakvom prazninom u sebi, znas da voljene osobe nema pokraj tebe, da ste sada opet svako na svojem putu i da ga mozda nikada vise neces vidjeti... osjecaj koji mami suze niz moje lice i grc u trbuhu... zna se, nije lako... toliko uspomena, svaki kutak moje sobe budi sjecanja i vraca me u proslost, sjecam se svih tih zagrljaja, poljubaca... toliko srece.. sve je savrseno bilo, bili smo ludo zaljubljeni, osjecaj koji dosad nisam u toj kolicini spoznala, nisam znala da cu se toliko jednoj osobi moci prepustiti... prvi put da u potpunosti nisam kocila svoje osjecaje... ali na zalost dogodio se prekid i srusio moje carstvo srece, drago mi je sto sam upoznala toga decka i stvorila tolike uspomene kroz 2 najljepsa mjeseca u mome zivotu, ali s druge strane nikada necu prezaliti sto je prekid dosao u trenutku kada nas je jos toliko toga cekalo... odjednom je palo sve u vodu... voljela sam ga kao nikog do sad idalje ga volim, razloga za mrznju nemam, shvacam ga... i neka zna da ce uvijek imati mjesto u mome srcu... hvala svim blogerima koji me citaju i komentiraju... |
